Većina „mrtvih” lakova nije mrtva — samo je gornji sloj lak-premaza pun mikroogrebotina koje rasipaju svjetlo. Odluka između poliranja i lakiranja svodi se na jedno pitanje: koliko je materijala ostalo.

Mjerenje prije svega

Slojnomjer pokazuje ukupnu debljinu sustava. Tvorničke vrijednosti su obično 100–140 μm, od čega je lak-premaz 35–50 μm. Poliranje skida 2–5 μm po prolazu. Ako mjerenje pokaže 80 μm, netko je već polirao vozilo do granice i svaki novi prolaz je rizik.

Pravilo iz naše radionice: ako je lak-premaz ispod 30 μm, ne poliramo agresivno. Bolje živjeti s blagim ogrebotinama nego probiti sloj do baze.

Kada poliranje rješava problem

Mikroogrebotine od praonice, holograme, oksidaciju i vodene mrlje uklanja dvostupanjska korekcija. Test je jednostavan: navlažite mjesto vodom — ako defekt privremeno nestane, riječ je o površinskoj ogrebotini i poliranje je pomaže.

Kada je potrebno lakiranje

Ogrebotine koje se osjete noktom, mjesta gdje se vidi temeljni sloj ili plastika, ljuštenje lak-premaza i korozija ispod boje — sve to poliranjem se samo maskira. Prelakiranje je ovdje jedina trajna opcija.

Što nakon obnove

Svježe polirani lak najosjetljiviji je u prvim tjednima. Keramički premaz ili SiO₂ sprej znatno smanjuje broj novih mikroogrebotina, jer prljavština manje prianja i pranje traži manje trenja.