Kod boje s tvorničke naljepnice govori vam koja je formula naručena za tvornicu — ali ne i kako ta boja izgleda danas na vašem vozilu. Sunce, praonice i deset godina vremena promijene nijansu dovoljno da oko primijeti razliku između novolakiranih vrata i ostatka karoserije.
Prvi korak: pronaći tvorničku šifru
Naljepnica s kodom boje najčešće se nalazi na B-stupu, ispod haube, u pretincu za rukavice ili na rezervnom kolu. Kod je za nas polazna točka: iz baze podataka dobivamo osnovnu formulu i, što je važnije, popis varijanti koje je proizvođač službeno koristio za istu nijansu.
Kod popularnih sivih i srebrnih metalika broj varijanti jedne šifre lako prelazi deset. Zato nikada ne miješamo boju samo po kodu.
Drugi korak: mjerenje spektrofotometrom
Uređaj osvjetljava površinu pod nekoliko kutova i mjeri reflektiranu svjetlost. Rezultat je numerički otisak nijanse koji se uspoređuje s formulama u bazi. Mjerimo na barem tri mjesta — vozačevim vratima, blatobranu i krovu — jer gornje površine izblijede brže od bočnih.
Treći korak: probna ploča
Prije nego išta dotakne vozilo, miješana boja nanosi se na probnu ploču istom tehnikom i istim pištoljem. Ploča se peče, polira i prislanja na karoseriju pod tri izvora svjetla: dnevno, LED i natrijeva lampa. Metamerija je stvarna — dvije boje mogu se poklapati na suncu i razlikovati u garaži.
Četvrti korak: prijelaz nijanse
Kod metalika i bisernih lakova gotovo nikad ne lakiramo element „do ruba”. Baza se rasprši u prijelazu na susjedni panel, a lak-premaz ide preko cijele površine. Tako ne postoji linija na kojoj oko može uhvatiti razliku.
Ako čujete ponudu „lakiramo samo vrata, prijelaz nije potreban” za tamni metalik — to je ušteda koju ćete gledati svaki dan.